2014/10/05

ŠPANIJA / Andaluzija (II deo) - Granada



*Tekst i fotografije na blogu, deo su publikovane knjige o Španiji (ISBN 978-86-7722-374-8), zaštićeni Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik RS, br. 104/2009 i 99/2011.  

*The text and photographs on the blog are parts of the published book on Spain (ISBN 978-86-7722-374-8), protected by copyright and related rights: Official Gazette of the Republic of Serbia, Nos. 104/2009 and 99/2011.







Granada
 "Ko nije video Granadu, nije video ništa", španska izreka


Katedrala u Granadi / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved



Nevelika Granada, jedno je od onih mesta koje zadivljujućim pričama iz svoje bogate istorije, kulturnim nasleđem koje nadmašuje granice Španije, ali i temperamentom i emocijama, zaslužuje posebno mesto u okviru posete Španiji. Na ovom mestu, Mavari, Jevreji i Španci stvarali su istoriju, kroz događaje koji su jednima donosili poraz, a drugima apsolutni trijumf.

"Ako treba da vidite samo jedan grad u Španiji, neka to bude Granada"... "Nema ničeg goreg nego doći u Granadu, a biti slep", samo su neke od čuvenih španskih izreka koje govore o značaju Granade u istoriji Španije i prilično dobra reklama za mesto od nekih 240 000 stanovnika, u odnosu na milionske gradove Španije.

Reč "granada" (ili "garnata") znači "nar" (voće duboko povezano sa Bliskim istokom, poreklom iz Persije). U skladu s time, u gradskoj arhitekturi Granade mnogi delovi imaju inkorporian sibol nara na sebi. Do VIII veka kada su grad osvojili Mavari (Omajadski kalifat, poreklom iz Sirije) Granada je nosila naziv - Elvira.

U XIII, XIV i XV veku, tokom perioda od 250 godina Granada je bila poslednje uporište Mavara na Iberijskom poluostrvu, centar nauke, umetnosti i kulture posle pada Kordovskog kalifata, pogotovo od 1238. godine kada je na vlast stupila dinastija Nasrida. U ovom periodu, u gradu je cvetala trgovina, proizvodila se (i izvozila) koža, papir, svila i keramika. U rekonstruisanim mavarskim bazarima Alkaiseria (Alcaiceria) i Zakatin (Zacatin), i danas možete naći predmete od srebra, keramiku, "marketru" (marquetra - drvene predmete geometrijskih šara sa umetnutim parčićima sedefa), kao i ćilime koje prave žene iz regiona Alpuhara (Alpujara).    



Granada / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Katedrala u Granadi / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

           

Krajem 1491, vojska španskih vladara Ferdinanda II od Aragona i Izabele od Kastilje, više od 4 meseca vršila je opsadu Granade ispred zidina tvrđave-palate Alhambre. Najzad, 2. januara 1492, uspeli su da je osvoje. Bez kapi prolivene krvi, mladi mavarski sultan Špancima znan kao Boabdil (Abu Abd Allah Muhammad XI) prognan je ka jugu, u Afriku.

Interesantno je da je u toku opsade, Izabelu i Ferdinanda u vojnom šatoru posetio mladi Kolumbo tražeći podršku za svoj put ka "Indiji" i isprva bio odbijen... Iste godine, Alhambra je pala, Kolumbo „pronašao“ Ameriku, a točak istorije Evrope okrenuo se u korist Španaca. U tkzv. hrišćanskom delu starog grada, najbližem novom delu Granade, nalazi se kruna pobede Ferdinanda i Izabele - velika gotska Katedrala i Kraljevska kapela (Capilla Real), mesto gde je sahranjen ovaj najpoznatiji kraljevski par u istoriji Španije.

Kada je povorka predvođena sultanom Boabdilom napustila Granadu i počela uspon na brda podno planina Sijera Nevade (Sierra Nevada ili "Snežna planina") na svom putu ka Africi, sultan se okrenuo ka voljenoj Granadi i kažu, uputio poslednji pogled ka Alhambri uz dubok uzdah. I danas, na obroncima Sijera Nevade postoji mesto gde se navodni događaj zbio – vidikovac po imenu "El suspiro del Moro" ("Poslednji uzdah Mavara"). Postoji i nastavak priče. Videvši tužan pogled svog sina, 31-godišnjeg sultana Boabdila u pravcu Granade i puštenu suzu, njegova majka, sultanija Fatima rekla mu je: "Sada plačeš kao žena nad onim što je trebalo da braniš kao muškarac".  Ah, te žene...


 
Marokanska čajdžinica u Granadi / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Čajdžinica u Granadi / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved




Po španskoj rekonkisti (ponovnom osvajanju teritorija od Mavara), pre nego što će 1609. i poslednji Mavari napustili Španiju, mnogi su primoravani da pređu u hrišćanstvo i tako od Mavara (na španskom: "Moro") postali "Moriscos". U celoj priči oko rekonkiste i Jevreji su prošli loše. Narod koji je uživao sva prava tokom vladavine Mavara, prvo je od 1480. podvrgnut Španskoj inkviziciji, a već u martu 1492, dekretom koji su potpisali katolički monarsi, desetine hiljada njih je proterano iz Andaluzije uz oduzimanje svih prava i poseda.

Sudbina je htela da danas, mnogo godina kasnije nekadašnji Mavari - sada Marokanci, u velikom broju ponovo nasele Granadu i u uličicama njenog starog grada Albaisina (Albaizin), otvaraju čajdžinice (teteria) starinskog izgleda, prodavnice arapskih poslastica, čajeva i suvenira. Tu su se nekako "provukli" i Turci koji su otvorili radnje sa döner kebabom-om.

Ako pak želite da probate arapski čaj romantičnih naziva: "Amor de Turco", "Paseo por la Alhambra", "Encantos del Albaizin" ili "Embrujo de Granada", možete ga ili kupiti, ili probati u ulicama starog dela grada – Kaldererija Vieha ili Kaldererija Nueva (Caldereria Vieja ili Caldereria Nueva - "caldereria" znači "kazandžija"). 



Granada / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

         


Nalik starom, podeljenom delu Jerusalima, Granada i njen stari grad Albaisin zaštićen kao UNESCO-va svetska kulturna baština, mesto je prepuno čudnih i pomešanih emocija.  Nekada davno, u XI veku, polovinu stanovništva Granade činili su Mavari, značajan deo - Jevreji. "Albaizin" tj. "Al-Baezin" na arapskom znači "oni iz Baeze", po Mavarima koji su od progona hrišćana, iz grada Baeze pobegli u Granadu.

Najinteresantniji deo Albaisina nalazi se oko reke  Daro (Darro), u ulici Karera del Daro (Carerra del Darro). Nalik klancu sa kamenim mostićima, rečica teče uz glavnu ulicu starog grada između manje uzbrdice na kojoj je Albaisin (na severnoj strani) i visokog, strmog brda sa palatom Alhambrom na vrhu, sa južne strane. Bele mavarske kuće sa rešetkama od kovanog gvožđa na prozorima, drvene kapije i kameni pločnici, prizivaju neku daleku prošlost i vreme koje je odavno nestalo...

Ako imate sreće da (kao mi) odsednete u nekoj od mavarskih kuća u Albaisinu, na primer u onoj koju je jedan preduzimljivi mladi Šveđanin zaljubljen u Granadu (i svoju devojku, Španjolku) pretvorio u fantastične hostel-apartmane, onda će vaš užitak sigurno biti kompletniji. 
  



Mirador de San Nicolas / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Pogled an Alhambru / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
 



Najlepši pogled na Alhambru doživećete ako se popnete do gornjih uličica Albaisina, na plato kod crkve Sv. Nikole - Mirador de San Nicolas ("mirador" na španskom znači vidikovac, mesto sa pogledom), najbolje u kasno popodne. Mladi sa gitarama, ulični prodavci ručno rađenog nakita iz Latinske Amerike, zaljubljeni parovi i mnogi drugi, svi dolaze da sa ovog mesta posmatraju čuvenu Alhambru od crvenkastog kamena, koja u sumrak zbog zalaska sunca poprima još crvenkastiju nijansu ("Al-hamra" na arapskom i znači "crvena"). Ako Granadu posetite u proleće, božanstven pogled na Alhambru biće dopunjen i pogledom na Sijera Nevadu, najvišu planinu južne Evrope (vrh Mulhacen - 3478 m) s najvišim planinskim prevojem, gde se skoro do maja beli sneg i u čijem se ski centru Pradoljano (Pradollano), 45 km od Granade, često do aprila možete skijati.

Ako ste gladni, Granada je odličan izbor za vas. Ovaj grad je u čitavoj Španiji poznat po tome što ćete u bilo kom baru, uz svako naručeno piće dobiti besplatni "tapas" (španski meze s’nogu), a posle jela otići da isprobate čari arapskih kupatila.

Iako u ulici Calle Santa Ana postoje potpuno nova arapska kupatila, uređena po ugledu na stara, gde možete izabrati samo kupanje, ili masažu aromatičnim uljima, u ulici Carerra del Darro nalazi se najstarije arapsko kupatilo u Španiji. El Banjuelo ili Banjos Arabes (El Bañuelo ili Baños Arabes)., hamam je iz XII veka, nekada deo džamije Meskita del Nogal (Mezquita del Nogal, tj. "Džamije Lešnikovog Drveta"), iz XI veka. Kuća sa hamamom često je menjala vlasnika. Trenutni vlasnik parcele je u dogovoru sa državom pristao da bez nadoknade, 5 puta nedeljno otvori Kupatila za turiste.    



Flamenko bar na brdu Sacromonte / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Flamenko bar na brdu Sacromonte / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved


 
Na severoistočnom obodu grada, uz brdo Sakromonte (Sacromonte - "Sveto brdo"), odavno se smestila kolonija Roma u čijim se kućama-pećinama u brdu, nalaze neki od najpopularnijih flamenko barova i restorana, individualne škole flamenka, a noćni život često ne prestaje do ranih jutarnjih sati. Ovaj deo Granade veoma je popularan - smatra se mestom izvornog  flamenka (poreklo ove muzike i plesa je u mešavini španske gitare, arapske pesme i ciganskog plesa). Na brdu Sakromonte, u kaskadnim ulicama i kućama-pećinama (cuevas), postoji i nekoliko hotela-apartmana sa "pećinskim" smeštajem, gde vam i na vrelom suncu Andaluzije, klima uređaj verovatno neće biti potreban. 






Palata Alhambra 
(La Alhambra y el Generalife)


Alhambra, Dvorište Mirte / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved




Najveće i najslavnije dostignuće mavarske arhitekture i hortikulture u najjužnijoj španskoj pokrajini Andaluziji, sigurno je neopisivo lepa tvrđava-palata - La Alhambra, na brdu iznad Granade, najposećeniji pojedinačni kulturno-istorijski spomenik čitavog Iberijskog poluostrva. Sagradili su je poslednji vladari mavarske dinastije Nasrida, tokom XIII veka.

Opisivati Alhambru predstavlja veliki izazov. I sam Washington Irving, američki ambasador u Španiji s polovine XIX veka, koji je proveo neko vreme u Alhambri i napisao knjigu „Priče iz Alhambre“ ("Tales of Alhambra") koja je palatu proslavila i približila Zapadnom svetu, verovatno je kao pisac imao muku odakle da počne. 


Palata Alhambra / Photos: Ivana Dukčević © All rights reserved
Palata Alhambra / Photos: Ivana Dukčević © All rights reserved




Ako do sada niste videli predivne tipske vrtove nastale u drvenoj Persiji, koje su antički Grci prozvali "rajskim", pripremite se za palatu Alhambru i njene vrtove Heneralife (Generalife). Arhitektonski i duhovni sklad jednostavnih oblika palate, najfinijih duboreza i kamenoreza unutrašnjih lukova, zidova i tavanica, ogledaju se u kvadratnim ili pravougaonim bazenima mirne, zelene vode i prepliću sa kamenim fontanama iz kojih tek suptilno izlaze tanani mlazevi vode. A oko njih... žbunovi nara, mirte, ukrasno cveće i drveće pomorandži i limunova prepuno otežalih plodova - prosutih po zemlji. Jedini objekat u priličnom neskladu sa mavarskom arhitekturom Alhambre je Palata Karlosa V, španskog kralja iz XVI veka, koji je verovatno poželeo da i sam ima palatu na brdu, pa ju je nezgrapno uglavio na platou između Arapskih kupatila i Vojnog skladišta (Alcazaba).

 Sa drvenih balkona Alhambre, na brdu preko puta prostire se ne samo čitav Albaisin sa svojim belim kućama kao na dlanu, već i cela Granada, brda i doline Andaluzije, koliko god vam pogled doseže. 


 
Vrtovi Generalife / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved

Palata Alhambra / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved



INFO: Ukoliko u Španiju putujete tokom turističke sezone, velike su šanse da na licu mesta nećete uspeti da kupite ulaznice. Rezervacije platnom karticom putem interneta vrše se do tri meseca unapred, gde sa rezervacijom dobijate i tačno vreme ulaska u Nasridove palate - centralni deo Palate Alhambre.

Iako za vrh brda na kome se nalazi Alhambra voze turistički minibusevi, u slučaju da ulaz u palatu imate u jutarnjim časovima (najbolje oko 9 h), a kondicija vas služi, krenite nešto ranije putem kojim malo ko ide. U krajnjem istočnom delu Albaisina pređite mostić na reci Darro, prošetajte šumarkom uz strmo kameno stepenište, pešice sve do vrha... osećaj potpune samoće pokraj ogromnih zidina je jedinstven. 



Arapski čajevi / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved





Nema komentara:

Objavi komentar